Brezasto   (1567)

Na samim rubovima zelene
Oblaci brezinih prisjećanja
Bijele se
To nije livada
Ni šuma
Do tamo nema druma
To samo čudo mog
Uma
Još drži na životu

Jednom ću ove
Borove
Posjeći nove
I prolit ću vagone bijele
Da rane breza
Zacijele
I objasne kako to da
Još uvijek  svraćaju
Da me ne zaboravljaju

  Pjesma dana - Sve