Bez riječi ostajem (1784)
Nikako da sjednem jednom
Na klupu u Glavnom parku
Ne žureći nigdje
Moje je ime Muha
Zujim vrtim se u krug
I kad želim i kad ne želim
Tako puno ti imam za reći
Ali ne uspijevam sročiti ni riječ
Oprosti mi
Toliko toga bezvrijednoga
Opsjeda me napada ugrožava
Jedva se nosim s tim