Slijeva se rijeka rijeka kiše
Mokar sam mokro je
Pada kao da nikad neće više
To više nije lijek otrov je
Kišom se zove ta teška tuga
Što lije već i na gore
Suzama se veseli i ruga
Maglom zastire prozore
Takve kiše dugo dugo već
Između prstiju raste kožica
Usporava me da ne mogu reć
I uspavljuje ta vlažna Božica
