U kutu (2714)

U toj histeriji nezapamćenoj
Proljeće učvršćuje korak
Smjenjuju se noći i dani
U svom vječnom ritmu

Planine gledam i mora
Isti su stabilni golemi
Samo je čovjeka tu gromadu
Virus mali stjerao u kut

Ovaj unos je objavljen u Pjesma dana. Bookmarkirajte stalnu vezu.