Kraj (2246)

Pade na onu sećiju
Viknu
Zovite hećima
I ode
Bogu na istinu
Kratko su još
Lutale
Zadnje njegove riječi
Između naših zbunjenih
Pogleda
Ali nijedna se više ne
Pridoda
Tišina se
Raširi

Ovaj unos je objavljen u Pjesma dana. Bookmarkirajte stalnu vezu.