Zbunjeni oblaci /2171/

Proleti pokoja ptica
Nebom oblaka zbunjenih
Ne znajući kamo
Još manje znajući zašto

Ljeta su netragom nestala
Jeseni i proljeća caruju
Jedno kraće od drugoga
Uporno se vrte u krug

Ta neka nova vremena
Početak kraja ljudskoga
Mirišu na tešku tišinu
Na paralizu proticanja

Ovaj unos je objavljen u Pjesma dana. Bookmarkirajte stalnu vezu.