Dok hodam

Vrhom nosa tanušnu paučine nit
Dotaknem
Nježno se za kožu mi prilijepi
Dalje nastavljam pola slobodan
Pola zarobljen
Sa dvije zavjasice na licu
Sa dva tanka brka malo iznad
Neopterećen pogledima
Malo me zasvrbi pa desnom rukom
Pretvorim paučinu u zbrku
U nozdrvama mi miris ruke malo zapne
Dugo već nepomirisan
Ali nastavljam ipak dalje
Hodam večeri u susret
Hodam bez dvoumljenja
Jedan među milijardama

Ovaj unos je objavljen u Pjesma dana. Bookmarkirajte stalnu vezu.