Pitaš me nijemo polupogledom
Je li istina
Nespreman sebi priznati
A kamoli drugima
Sliježem ramenima
Glas iz grudi ne puštam
I malo mučen savješću srkutam
Prvu kavu jutarnju
Svijet baš briga za mene
Nehajno
Iz tamne komore širi se misao stik
Pardon oprostite stih:
O svijete cvijete mirišljavi oj
Nisi ni ti moj baš broj
Nastavljam piti kavicu
Uživam dok to radim
Pazeći da se smeđkasto zlato moje
Ne ohladi
