Pravim se da ne vidim
I da sam gluh
Teško se mirim
Sa sve ružnijim danima
Uzdišem ko bakica i pušem
Kao puh
Možda znam odgovor ali
Koga zanima
Mjerim dubinu ponora
Nema više mjere
Dno se doima prirodnim
Našim okruženjem
Kakva je to neman što nas
Bezobzirno ždere
I što se naslađuje našim
Poniženjem
To smo izgleda mi izlegli
Tu pošast
Gramzivošću svojom
Prijetvornošću svojom
Sebičnosti lopovluku
Odajemo počast
Istinu prekrivamo tamnom
Teškom gustom bojom
