Jabuka naranča i malo višnje i breskve

Namrgođena jabuka naranču susrela
Glumeći ljutnju ustvari vesela
I reče joj da je ona višnja kisela
Za nju rekla da je prilično debela

Ma dat ću ja višnji po crvenom nosu
Naranča vrisne u narančastom šosu
Ovako ću je primit za onu tanku kosu
I na plaži ću je ostavit u badiću i bosu

Jabuka pomisli pretjerah o Bože
Al ne mogu iskočit sad iz ove kože
Zamolit ću breskvu ona možda može
Pomoći da se opet voćkice slože

Ovaj unos je objavljen u Pjesma dana. Bookmarkirajte stalnu vezu.