Susjedova njiva

Htio sam preći jednog popodneva u susjedovu njivu
Kroz skoro novu ogradu od bodljikave žice
Malo je falilo da se provučem neokrznut
A onda mi je naravno donji dio veste zapeo

Hodao sam dalje i svjestan i nesvjestan situacije
Kao mišji repić koji je sve duži i duži
Iza mene je ostajala nit raspletena
A bakina vesta bila je sve manja sve kraća

Susjedova njiva to neistraženo more
Prilično brzo se pretvorilo u običnu njivicu
Vesta se rasplela do kraja dopuštajući hladnoći
Da me natjera u najprije lagani a onda brzi trk

Ovaj unos je objavljen u Pjesma dana. Bookmarkirajte stalnu vezu.