Lijeno se vuče rijeka
Kasni je ljetni dan
Na obali sjedim a misao mi
Visoko iznad
Vrijeme je učinilo da se vidim
Mlad sam a bore dodirujem
Kosa se prorijedila
Budućnost mi prste usporava
Ničim se ne mogu obraniti
Niti ne pokušavam
Jedino neku nelagodu od te
Tako jednostavne prolaznosti
U stomaku predosjećam
-
Arhiva
Pjesma dana
Već je (2970)
Tek sam upoznao površno početke
Na slab osmijeh kratak pogled
A već se naziru krajevi mucasti prediva
Čvrsto otkano platno koji sanjaju
Samo jedan život ljudski nije dovoljan
Niti za kratku suhoparnu pričicu
A obzirom da se ništa drugo ne nudi
Samo združeni možemo roman postati
stanko, 22. 01. 2021.