Ambrozija spavati ne da
Pa neka bit ću budan
Osim kad se kroz prste gleda
I inače sam već malo čudan
Noć kao normalnih sedam
A od lijekova već mi je muka
Jutro ne želi preko reda
Osim u glavi nigdje zvuka
Otvaram prozor neka pelud uđe
Jer ma koliko taj korov krivim
Reći ću da ne mogu luđe
On me podsjeća da još živim
