Sakriješ komad neba
Samo za sebe
Duboko negdje
Pa ponekad poviriš
Da li je još tu
Onako majušan
On te opušta
To malo klupko topline
Veseli te
U nekoj kišnoj noći
Probuđen udarom vjetra
Protrneš
Brinući se
Za maglovita dana
Taj komadićak je dovoljan
Da zasiti glad
Za plavetnilom
